Sitemap

Blog

Dobro došli! Welcome!

Stranica za književnost i društvo; za male i velike radosti; za sve lijepo i ponekad ružno i tužno koje nas prati na ovoj planeti. Biće mi drago ako me pratite i nađete nešto interesantno da pročitate.

O AUTORU

MOMIR MIGOV DELIBAŠIĆ

Crnogorski i jugoslovenski pjesnik. Rođen je 18. juna 1950 godine u mjestu Donja Trepča kod Nikšića. Obrazovao se u rodnom mjestu, Nikšiću, Bileći, Beogradu i Fridrihshafenu. Studirao ekonomiju. Radni vijek proveo je u inostranstvu mijenjajući razne poslove i mjesta boravka. Bio je član Saveza književnika Jugoslavije. Knjige: Pred Šilerovom kućom, 1985; Muke među neukima, 1991; Die sinthetische Freiheit, 1993; La neve nera, 2024; Snovi, mačevi i suze, 2024; Montenegro, lučo, istorijo (antologija), 2024; Die synthetische Freiheit, 2024.

AUTORSKA PRAVA

Sav sadržaj ove stranice podliježe pravima intelektualne svojine. Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadžaja bez saglasnosti autora.

ODLASCI I PROLAZNOST

Momir Delibašić: MUKE MEĐU NEUKIMA, Književna zajednica Herceg Novi, 1991. YU ISBN 86-7605-005-08

Momir Delibašić

MUKE MEĐU NEUKIMA, knjiga pjesama,

Književna zajednica Herceg Novi,

Herceg Novi, 1991.

Uvodna i završna pjesma okvir su knjige "Muke među neukima", ali i neka vrsta ključa i upustva za čitanje ovih stihova.

Užas viđen u očima ranjenog jelena, zastalog na padini, rekvijem je za sve ugrožene, za sve pogođene i sve one koji se nalaze na padini, nad ponorom. Kroz taj se rekvijem obnavljaju, kao u kakvom času magnovenja, davne slike i sadašnje, cio život staje u jednu sliku. Momir Delibašić bez napora stvara tu sliku, spajajući daljine, prostore, vremena. Pod udesom prolaznosti su i Đorđije Vukov, i djevojka Tan Jan, i Hirošima, i ranjeni jelen. Riječ je, dakle, o poeziji koja je pisana lako i nepretenciozno, a čije su poruke višeznačne i složene.

Dragomir Brajković, književnik

LYRISCHE BOTSCHAFTEN AUS DEM LAND DES EWIGEN STEINS

Momir Migov Delibašić: Die synthetische Freiheit (Gedichtband), Bonn, 1993.

Die synthetische Freiheit // Neuer Gedichtband von Momir Delibašić

"Ich genieße die synthetische Freiheit" heißt es in einem Poem des montenegrinischen Dichters Momir Delibašić. Diese Zeile steht Pate für den Titel seienes neuen Gedichtbandes in deutsche Übersetzung: "DIE SYNTHETISCHE FREIHEIT". Aber was meint der Dichter mit ' synthetische Freiheit'? Warum 'genießt' er sie? Und wie?

Die Neugier treibt uns, wir lesen weiter: "Mit dem Recht einer Stimme / wäre ich gefährlich / an ihren Fundamenten". Welche Botschaften bringt uns dieser Mann aus dem unergründlichen Land, dessen wahrer Herrscher der ewige Stein ist? Momir Delibašić Gedichte sind lyrische Denkanstöße.

Noch ehe wir merken, wie uns geschieht, sind wir der Faszination dieser Gedichte voll sensitiver Gedankentiefe erlegen. Sie treffen unser Innerstes, rütteln uns auf, mitreißend sind die Sprachbilder voll visueller Urgewalt. "Wenn sie mich an die Wand stellen / die Augen verbunden mit dunklem Tuch / gebt mir die Sternenhelligkeit / weit entfernter Quellen des Alls", sagt das lyrische Ich. An anderer Stelle zeichnet es eine " zu Eis erstarrte Landschaft", spricht von "der steinernen Saat", von "Früchten, gefertigt aus reiner Geometrie / der Nach-Tschernobyl-Ära", oder erzählt uns vom "Engel voll bitterer Güte".

Das, wie hier verwendete Oxymoron weiß der Dichter mit Bedacht als Stilmittel einzusetzen; die ungeheure Dynamik in seinem Rhythmus erzielt er durch die vielen Enjambements, die urtümliche Kraft der Sprache aber drängt aus ihm selbst heraus.

"Die synthetische Freihet" (Originaltitel: Muke među neukuma") ist der zweite Gedichtband Momir Delibašić, der auch hier wieder durch die Vielfalt seiner Motiv- und Themenwahl fasziniert. Eingebettet zwischen politischen und philosophischen Poemen, wie "Mit dem Recht einer Stimme", "Geometrien" und "Geheimnis" findet der Leser in "Mitternachtsmädchen", Zwischen den Worten, zwischen den Welten I" und "Tan Yan" Liebeslyrik von beinahe schüchterner Zärtlichkeit und versteckter, aber doch geballter Erotik.

Am meisten aber beeindruckt an Momir Delibašić Gedichten, seinen lyrischen Botschaften, ihre Gedankentiefe und die ihnen innewohnende Philosophie, die — trotz der Wiederwärtigkeiten dieser Welt — unbeirrt für Menschlichkeit und Menschenwürde eintritt.

Es ist die Philosophie einer ungebrochenen Seele.

ELENA DROZDIK M.A

SLIKAR VLADIMIR HERCEG

Atelje Vladimira Hercega, Ljubljanica, Zagreb,1985.

Vladimir Herceg (1947 - 2002) se kao dijete sa roditeljima doselio u Zagreb iz Pustodola kod Donje Stubice. U Zagrebu je završio osnovno i srednje obrazovanje. Jedno vrijeme radio je u INA - Inženjeringu.

Upoznali smo se u Regensburgu na njegovoj prvoj samostalnoj izložbi u inostranstvu. U to vrijeme bavio se naivnim slikarstvom i crtanjem stripova ujedno studirajući na Likovnoj akademiji u Zagrebu.

Na mojem portretu počeo je da radi u ljeto 1985. godine. Nastavio je 1987 i 1988. Portret je rađen na velikom platnu. Nestao je bez traga tokom raspada Jugoslavije pod okolnostima koje su mi ostale nepoznate. Pomirio sam se sa tim da ga nema. Na njega sam bio ponosan. Bio je to moj portret, ali i portret čovjeka 20. stoljeća.

GALERIE WIEDMANN, STUTTGART

ATELJE VLADIMIRA HERCEGA

To mjesto je

sigurno izvan pakla,

svaki pomak ruke — put je svježi.

Zbogom ravnodušni,

vas niko ne treba,

tu gđe su crteži

dobrijeh anđela

koji vidaju oči

i stvari nepomične,

kao žive, ustremile da se dirnu

s potpunom ljepotom,

putevima koji vode dobroti i miru.

(iz knjige: Muke među neukima)

Momir Migov Delibašić, crtež Vladimir Herceg

RIJEČ O KNJIZI MOMIRA DELIBAŠIĆA "PRED ŠILEROVOM KUĆOM"

Momir Delibašić,Pred Šilerovom kućom, 1985

Muke među neukima, knjiga pjesama,

Univerzitetska riječ, Titograd, 1986/. Izgovoreno 7.07.1986. na Tribini "Rade Tomov" u Nikšiću.

Tridesetak pjesama koje su stisnute žutim koricama zbirke do kraja slijede ovu početnu motivsko-sadžajnu nit našeg mladog pjesnika, našeg prinudnog putnika koga zatičemo pred kućom velikog poznavaoca plućnih bolesti, velikog pjesnika Johana Fridriha Šilera, Geteovog savremenika i prijatelja. Srce i pluća našeg pjesnika su i tu tijesna i njihova patnja se tek donekle otvara na trošnom balkonu ulice i kuće starog pjesnika patnje koji je slijedio Rusoove ideje o slobodi čovjeka i antičko poimanje dostojanstva. Naš pjesnik nije slučajni ispovijednik, nije nikakav putnik-avanturist, ili romantičarski putopisac, on nije ni tu da u Šilerovom poetskom obrascu traži sopstveni pjesnički put i zvuk. On je zastao ovdje, nakon dugotrajnih samovanja i drumovanja po ambijentu studeni i crnih šuma, da pred svojim dalekim pjesničkim sabratom, pred njegovim čuvenim jenskim predavanjima iz etike i estetike, otvori svoju dušu, da otuda — iz Šilerove ulice slobode čovjeka — uputi elegični pozdrav svojoj Gori Čarnoj i u njoj: Gori zloj, Dolu nevidivom, Liscu pustom, Komovima napuklim; da na tom pjesničkom / Šilerovom / postamentu otvori svoju dušu.

Branko Jokić, književnik

PJESME STVARNOSTI I NADE

Momir Delibašić, pjesme

Pred Šilerovom kućom, 1985.

Svojom prvom knjigom "Pred Šilerovom kućom" Delibašić se predstavlja kao pjesnik egzistencijalnih kontroverzi u kojima nije samo objektivno posmatrač, nego i aktivan učesnik. On izdvaja iz realne stvarnosti životne detalje i paradokse koji uzrokuju egzistencijalno sivilo i ukazuje na njih kao moguće uzroke ljudske nesreće.

Mada se javlja prvom zbirkom, njegova poezija odaje utisak zrele književne umjetnine. Čak i prilikom parcijalnog sagledavanja Delibašićevog književnog stvaralaštva i njegove poezije u zbirci "Pred Šilerovom kućom", dolazi se do spoznaja koje mogu ohrabriti ovog mladog pjesnika.

Rizo Džafić, književnik,

"Nedjeljni glas", Banja Luka,

7 i 8 decembar, 1985.

Momir Migov Delibašić: Pred Šilerovom kućom (pjesme). Izdanje atelje "LURE", Stuttgart, 1988.

ZEMLJO, SJAJNA ZRAKO

Crna Gora je zemlja visokih planina, plavog mora, čudesne svjetlosti i blistave povijesti. Njen istinski i vječni vladar je kamen, zatalasan kao more. Ti snažni talasi, tokom surove istorije ove zemlje, bili su neprohodni za neželjene posjetioce koji su tamo tražili sreću i blago.

Pjesmom Crna Gora, iz moje prve knjige Pred Šilerovom kućom, dao sam jedan, ali ne i jedini mogući opis moje zemlje dotičući se čak i njenog geološkog nastanka. Stih, Vrh se jedan uzdigao, odnosi se na Lovćen, našu svetu planinu u koju se od davnina zaklinjemo. Izlazio sam na njegove vrhove više puta. To je veličanstven doživljaj i osjećaj koju mogu uporediti jedino sa izlaskom na Veliki (kineski) zid, ili sa posjetom arheo-nalazištu Crvena stijena.

CRNA GORA

Tu su žestoki vjetrovi

raspirivali srce zemlje,

dali mu vrhunce,

na njima nebo spava.

Oči se odmaraju,

vid nam jasni biva,

a misli u prošlost poniru.

Vrh se jedan uzdigao,

sunce dira!

U njega se zaklinjemo,

zemljo, sjajna zrako.

Radujem se da je ova pjesma izašla u Truman Journalu, u Kneževini Monako, da je emitovana na radiu i televiziji jedne televizijske stanice iz Monte Karla, i da iste ima i na Yutjubu. Zahvalan sam novinaru i direktoru radio-televizije Truman, Mauriciju Bartoliniju, da je tu pjesmu u okviru jednog intervjua publikovao na više mjesta.

Statua Petra II Petrovića Njegoša na Lovćenu, rad Ivan Meštrović

Odlomak iz Truman Journala:

Autor: Maurizio Bartolini, Giornalista, Direktor Radio Truman TV, Montecarlo, Principato di Monako. 30.04.2021

Il Montenegro uno dei paesi più belli del Mediterraneo con un mix unico di culture architettura e natura incredibilmente maestosa è un luogo che nel corso degli anni è diventato sempre più popolare e merita veramente il piacere di visitarlo. È una terra di bellezza unica che riserva numerose sorprese al turista dove si rimane affascinati dai luoghi, dalle coste, dalle grandi montagne, dai canyon tra i più profondi per poi passare a spiagge bellissime e mare cristallino il tutto contornato da un paesaggio radioso ed elegante.

Il Montenegro è un paese di grandi meraviglie dal mare alla montagna, infatti sulle Alpi Dinariche si trova il secondo più grande canyon del mondo preceduto solo dal grand canyon del Colorado negli Stati Uniti dal quale differisce per il clima più mediterraneo e la ricchissima flora che ne fa un paradiso naturale per esploratori e scalatori.

Il Montenegro è davvero un paese ricco di luoghi da scoprire dove il filo conduttore è quello della natura e la bellezza suggestiva dei suoi panorami è uno dei fattori che ne decreta, già da qualche anno, maggiore reputazione turistica. Ogni angolo offre qualcosa di diverso, oltre alle città ricche di storia sia affascinanti che tragiche, offre calore umano e grandi servizi da parte della comunità e attività situate in tutto il territorio.

Il Montenegro è, per grazia e bellezza, uno dei luoghi più amati al mondo con una architettura antica che regala atmosfere di luoghi fatati incomparabile a qualsiasi altra.

Volendo dedicare una poesia al Montenegro potremmo prendere uno scritto di Momir Delibašić:

-“ Qui venti tempestosi animarono il cuore della terra

gli diedero le vette, su quelle dorme il cielo

gli occhi si riposano, la vista si fa più aguzza, i pensieri penetrano il passato

una vetta si è innalzata e sfiora il sole

noi sul sole giuriamo, o terra, luminoso raggio…”-

Njegoš

Baviti se sa Njegošem, biti sa njim i tražiti staze prema njegovim književnim djelima, prije svega je obaveza i dužnost nas Crnogoraca, jer on nam je najbliži i mi ga najbolje razumijemo. Od mnoštva radova koji su o njemu napisani može se napraviti jedna biblioteka. I kad bi htjeli da iz nje nešto izdvojimo teško bi se odlučili za bilo koji rad. Sve to nas vraća na početak staze sa koje vidimo samo izvor svjetlosti iz Luče Mikrokozma i Gorskog vijenca

O Njegosu

Petar II Petrović Njegoš

Petar II Petrović Njegoš (iz Gorskog vijenca)

Petar II Petrović Njegoš: Ko je ono na visokom brdu

Prije 130 godina u Bečkoj nacionalnoj biblioteci otkriven je dio rukopisa Gorskog vijenca. U katalogu bio je zaveden pod latinskim imenom Corona montis u bloku Fragmentum poematis. Rukopis čine stihovi od 1 do 1582. Njegšev manuskript je 1847. godine nestao u Beču pod nepoznatim okolnostima da bi se 42 godine kasnije 1889 pojavio u carskoj biblioteci.

Jugoslavija je 1925. godine je otkupila rukopis.

1969. godine odlukom najviših instanci predat je iz Maršalata Jugoslavije Cetinju. Čuva se u Biljardi.

Poetic Galaxy / Gallery

Александр Сергеевич Пушкин

Aleksandar Puškin: Autoportret

Стихи о России и Черногории

Александр Сергеевич Пушкин: Клеветникам России

Aleksandar Puškin: Bonaparta i Crnogorci

M.M.D. // One simple poster

Lord Alfred Tennyson

Иосиф Бродский

Иосиф Бродский:На независимость Украины

Cesar Vallejo

CRNI KAMEN NA

BIJELOM KAMENU

Umrijet ću u Parizu uz pljusak kiše,

jednoga dana što ga već nosim u sjećanju.

Umrijet ću u Parizu - nije to tlapnja -

možda jednog četvrtka, kao danas, u jesen.

Bit će četvrtak, jer danas, kada sričem

ove stihove, ramena su mi teška od bola,

i nikada, na cijelom svom putu, nisam sebe

vidio tako sama kao u ovom času.

Cesar Vallejo je umro, svi su ga udarali,

a da nikome ništa nije učinio;

mučili su ga bez milosti batinom,

mučili konopom; svjedoci su tome

dani četvrtci i kosti ramena,

samoća, kiša i putovi.

PIEDRA NEGRA SOBRE PIEDRA BLANCA

Me moriré en París con aguacero,

un día del cual tengo ya el recuerdo.

Me moriré en París -y no me corro-

tal vez un jueves, como es hoy, de otoño.

Jueves será, porque hoy, jueves, que proso

estos versos, los húmeros me he puesto

a la mala y, jamás como hoy, me he vuelto,

con todo mi camino, a verme solo.

César Vallejo ha muerto, le pegaban

todos sin que él les haga nada;

le daban duro con un palo y duro

también con una soga; son testigos

los días jueves y los huesos húmeros,

la soledad, la lluvia, los caminos...

Jorge Luis Borges

Jorge Luis Borges, Arte poetica

Horhe Luis Borhes

PJESNIČKA UMJETNOST

Gledati rijeku od vremena i vode,

Sjećat se da je vrijeme druga rijeka,

Znati da mi se gubimo ko rijeka

I da se lica gube ko od vode.

Ćutjet da budnost jest drugo snivanje

Što sanja da ne sanja; umiranje,

Što put nam plaši, ono umiranje

Što svake noći zove se snivanje.

Vidjeti u danu il godini simbol

Čovječjih dana i njegovih ljeta,

Pretvorit muku mnogobrojnih ljeta

U zvuk glazbe, glasove i simbol.

Vidjeti da je smrt san, a zalazak

Žalosno zlato, takvo je pjesništvo

Kad je besmrtno i skromno. Pjesništvo

Što se vraća ko zora il zalazak.

Katkad nas kasno nekakvo lice

Promatrat stane sa dna ogledala.

Umjetnost nek je poput ogledala

Koje otkriva vlastito nam lice.

Vele da Uliks, od milja, sit čuda,

Zaplaka spaziv zelenu Itaku,

Skromnu. Umjetnost sliči na Itaku

Svu od zelene vječnosti, ne čuda.

Ona je kao i beskrajna rijeka

Što tekuć stoji, ogledala istog

Heraklita tog nestalnog, i istog

I različitog, ko beskrajna rijeka.

Ernesto Guevara de la Serna Lynch

ŠIROKIM MOREM PLOVI GRANMA

(Fidelu)

Krenimo,

plamteći proroče osvita,

tajnovitim, nečujnim putevima,

oslobađajući zelenog kajmana,

kog toliko voliš.

Krenimo,

skidajući ljagu uzdignuta čela

martijanskih pobunjenih zvijezda.

Zakletva je naša pobjeda

ili zagrljaj sa smrću.

Kad se začuje prvi pucanj i probudi se

u djevičanskom priviđenju sva šikara

tamo, uz tebe, tvoji suborci,

bit ćemo mi.

I kad bude konačno došao dan

završne bitke protiv tirana,

tamo uz tebe, očekujući

posljednju bitku, bit ćemo mi.

Kada dođe dan da narodu

vratimo odnarođeno i tiranskoj

zvijeri smrtni udarac zadamo,

tamo uz tebe, sa srcem uznositim,

bit ćemo mi.

Misliš li da ukrašene naoružane buhe

kaljati trebaju našu vječnost?

Zato tražimo pušku, metke i družbu.

I ništa više.

l, ako se na našem putu ispriječi olovo,

tražimo žalobnu kubansku maramu

da bude pokrov kostima gerilaca

na prelasku u američku historiju.

Ništa više.

México, 1956

Prepjev Jordan Jelić

Na Velikom zidu kod Badalinga, 1991

M.Delibasic

"Borba neprestana", pjesma, januar, 2021.

Giacomo Scotti, "Od Kalnika do Stuttgarta s Titom u nama", 1985.

M.M. Delibasic: Montenegro

M.M. DELIBAŠIĆ: CRNOGORCI

LA NEVE NERA, Edition, 2024

Čedomir Ljubo Čupić

M.M. Delibasic: Pjesma

The Great Gatsby

“Then came the war, old sport. It was a great relief, and I tried very hard to die, but I seemed to bear an enchanted life. I accepted a commission as first lieutenant when it began. In the Argonne Forest I took two machine-gun detachments so far forward that there was a half mile gap on either side of us where the infantry couldn’t advance. We stayed there two days and two nights, a hundred and thirty men with sixteen Lewis guns, and when the infantry came up at last they found the insignia of three German divisions among the piles of dead. I was promoted to be a major, and every Allied government gave me a decoration—even Montenegro, little Montenegro down on the Adriatic Sea!”

Little Montenegro! He lifted up the words and nodded at them—with his smile. The smile comprehended Montenegro’s troubled history and sympathized with the brave struggles of the Montenegrin people. It appreciated fully the chain of national circumstances which had elicited this tribute from Montenegro’s warm little heart. My incredulity was submerged in fascination now; it was like skimming hastily through a dozen magazines.

He reached in his pocket, and a piece of metal, slung on a ribbon, fell into my palm.

“That’s the one from Montenegro.”

To my astonishment, the thing had an authentic look.

“Orderi di Danilo,” ran the circular legend, “Montenegro, Nicolas Rex.”

The Great Gatsby

Oda Crnoj Gori

Crnogorče, care gordi,

ti stoluješ u slobodi.

Nemanjina slava prođe,

a slao je nekad ovđe

horde svojih plaćenika.

Silovitu vojsku kreta,

krvavijeh deset ljeta

i do mora sve sagore —

otud ime Crne Gore.

Rodila se kao smjela,

feniks ptica iz pepela!